Uvod: Nepredvidivost procesa evaluacije EIC Accelerator

Proces evaluacije programa European Innovation Council (EIC) Accelerator, posebno u 1. i 2. koraku, prepun je nepredvidivosti i osjećaja slučajnosti, što dovodi do frustracije među podnositeljima zahtjeva. Nedostatak jasnih posljedica za evaluatore koji daju nedosljedne, netočne ili neinformirane procjene pogoršava ovaj problem.

“Faktor sreće” u odabiru projekta

Podnositelji zahtjeva prijavili su slučajeve u kojima su ponovno dostavljeni prijedlozi s minimalnim ili nikakvim izmjenama uspjeli, što je podrilo vjerodostojnost procesa. Ova slučajnost, nazvana "faktor sreće", značajna je odrednica u odabiru visokokvalitetnih prijedloga. Ovu nedosljednost dodatno naglašavaju slučajevi u kojima su tvrtke odbijene za prikupljanje određenog iznosa financiranja, dok su druge odabrane unatoč tome što su prikupile znatno više.

Nedostatak odgovornosti i nedosljedne povratne informacije

Programu EIC Accelerator nedostaje mehanizam koji bi evaluatore držao odgovornima za dosljednost njihovih procjena. Odbijeni podnositelji zahtjeva općenito nisu motivirani za objavljivanje svojih odbijanja, što dovodi do nedostatka transparentnosti u procesu evaluacije. Ova situacija ostavlja profesionalne konzultante i pisce kao primarne sakupljače studija slučaja koje detaljno opisuju ove nedosljednosti.

Ponovno podnošenje prijedloga: Svjedočanstvo slučajnosti

Povijesno gledano, mnogi su projekti zahtijevali više prijava (3 do 5 pokušaja) prije nego što su bili financirani, što sugerira da je postupak evaluacije previše nasumičan da bi polučio dosljedne i poželjne rezultate. Unatoč poboljšanjima u povratnim informacijama evaluatora nakon 2020., slučajnost ostaje značajan problem.

Potencijalna rješenja za ublažavanje slučajnosti

  1. Odgovornost ocjenjivača i članova žirija: Implementacija sustava u kojem se ocjenjivači i članovi žirija ocjenjuju na temelju njihove točnosti odluka mogla bi ublažiti neke od ovih problema. Na primjer, mogao bi se uvesti sustav 'oglasa' za evaluatore koji netočno ocjenjuju projekte, s opomenama dodijeljenim za nedosljedno ocjenjivanje u usporedbi s kasnijim fazama.
  2. Poboljšana komunikacija i dosljednost: Poboljšana komunikacija između udaljenih evaluatora Koraka 1 i 2 i članova žirija Koraka 3, koji imaju različita iskustva i kriterije financiranja, mogla bi pomoći. Osiguravanje dosljednosti u razlozima odbijanja u svim koracima evaluacije također bi smanjilo slučajnost.
  3. Objavljivanje detaljnih evaluacijskih kriterija i rezultata: Transparentnija komunikacija kriterija ocjenjivanja i detaljni, anonimizirani rezultati ocjenjivanja mogli bi podnositeljima pružiti jasnija očekivanja i smanjiti element iznenađenja u odlukama.

Zaključak: Rješavanje slučajnosti za bolje rezultate

Nasumičnost u procesu evaluacije EIC Accelerator predstavlja značajan izazov koji treba riješiti. Uvođenje mjera odgovornosti za evaluatore i osiguravanje dosljednosti i transparentnosti u procesu evaluacije ključni su koraci prema tome da EIC Accelerator postane pravednija i pouzdanija prilika za financiranje za europske inovatore.